Da li je za opoziciju bolje da izađe na nepoštene izbore ili da ih bojkotuje?
Ne postoji odluka koja je uvek ispravna. Izlazak na nepoštene izbore može opoziciji pomoći da sačuva organizaciju, razgovara sa biračima, nadzire birališta, dokumentuje zloupotrebe i pokaže koliko podrške zaista ima. Ali može i dati privid legitimnosti postupku u kojem se rezultat ne može ozbiljno osporiti.
Bojkot može jasno pokazati da uslovi nisu prihvatljivi, ali ima političku težinu samo ako je širok, razumljiv građanima i povezan sa planom pritiska posle izbora; inače vlast popuni prazna mesta i nastavi bez većeg troška. Zato odluku treba vezati za cilj: šta opozicija dobija dan posle izlaska ili bojkota, može li ostati jedinstvena i postoji li realan način da izabrana taktika proširi, a ne suzi prostor za buduću promenu.
Nijedna odluka nije uvek najbolja. Izbor zavisi od toga koliko je sistem zatvoren, kakva su pravila i šta opozicija može da uradi posle izlaska ili bojkota.
Radovi koji potkrepljuju ovaj odgovor, sa vrstom dokaza i objašnjenjem njihove veze sa tvrdnjom.
poređenje više zemalja ili slučajeva
Howard, M. M. i Roessler, P. G. (2006), „Liberalizing Electoral Outcomes in Competitive Authoritarian Regimes“, American Journal of Political Science 50(2): 365–381.
- Doprinos ovom odgovoru
- Howard i Roessler pokazuju da opoziciona koalicija može dramatično promeniti ishod autoritarnih izbora. Učešće zato može otvoriti stvarnu priliku kada opozicija uspe da prevaziđe fragmentaciju.
poređenje više zemalja ili slučajeva
Bunce, V. J. i Wolchik, S. L. (2011), Defeating Authoritarian Leaders in Postcommunist Countries, Cambridge University Press.
- Doprinos ovom odgovoru
- Bunce i Wolchik pokazuju kako koordinisana opozicija, civilno društvo, rad sa biračima i izborni monitoring mogu pretvoriti nepoštene izbore u trenutak stvarnog izazova autoritarnom lideru.
poređenje više zemalja ili slučajeva
Gamboa, L. (2022), Resisting Backsliding: Opposition Strategies against the Erosion of Democracy, Cambridge University Press.
- Doprinos ovom odgovoru
- Gamboa pokazuje da cenu opozicione strategije treba računati dugoročno: neki potez može izgledati snažno kratkoročno, a ipak izolovati opoziciju, potrošiti legitimitet ili olakšati vlasti zatvaranje preostalog institucionalnog prostora.
poređenje više zemalja ili slučajeva
Ong, E. (2022), Opposing Power: Building Opposition Alliances in Electoral Autocracies, University of Michigan Press.
- Doprinos ovom odgovoru
- Ong pokazuje zašto je opoziciona saradnja skupa i kada ipak postaje moguća: partije se lakše udružuju kada veruju da je vlast ranjiva i da jedna bez druge ne mogu pobediti.
poređenje više zemalja ili slučajeva
Schedler, A. (2013), The Politics of Uncertainty: Sustaining and Subverting Electoral Authoritarianism, Oxford University Press.
- Doprinos ovom odgovoru
- Schedler pokazuje da ni bojkot nije automatski bez političkog efekta: može delegitimizovati ili destabilizovati izbornu autokratiju, ali destabilizacija sama po sebi ne garantuje demokratizaciju.
Nedostaje relevantan izvor? Pošaljite nam ga.
Predložite izvor ili prijavite grešku u ovom odgovoru →