Kako izbori mogu biti nepošteni ako niko nije ukrao moj glas?
Izbori mogu biti duboko nepošteni i kada je svaka kutija pravilno prebrojana. Prednost se može napraviti mesecima ili godinama ranije: kontrolom najgledanijih medija, korišćenjem javnog novca i službenih događaja za kampanju, pritiskom na zaposlene i donatore, otežavanjem kandidature ili selektivnom primenom zakona.
Birač tada formalno bira, ali ne bira između takmičara koji su imali približno jednaku mogućnost da predstave program, organizuju pristalice i zaštite se od kazne. Pošteno brojanje ne može naknadno da izjednači takvu utakmicu. Ipak, nije svaka nepravilnost dokaz da je ceo ishod namešten; potrebno je utvrditi koliko je praksa bila raširena, planska, ponovljena i sposobna da promeni ponašanje birača ili protivnika vlasti.
Jedna nepravilnost ne dokazuje da je odredila rezultat. Treba pokazati koliko je bila raširena, da li je bila planska i koga je oštetila.
Radovi koji potkrepljuju ovaj odgovor, sa vrstom dokaza i objašnjenjem njihove veze sa tvrdnjom.
poređenje više zemalja ili slučajeva
Schedler, A. (2013), The Politics of Uncertainty: Sustaining and Subverting Electoral Authoritarianism, Oxford University Press.
- Doprinos ovom odgovoru
- Schedler pokazuje da izborna nepravda ne počinje tek brojanjem glasova: vlast može mnogo ranije ograničiti medije, opoziciju, resurse, kandidature i pravila takmičenja. Izbor može biti ozbiljno nepošten i bez krađe konkretnog glasa na biračkom mestu.
poređenje više zemalja ili slučajeva
Levitsky, S. i Way, L. A. (2010), Competitive Authoritarianism, Cambridge University Press.
- Doprinos ovom odgovoru
- Levitsky i Way opisuju „neravan teren“ na kojem opozicija formalno sme da se takmiči, ali vlast sistematski koristi državu, medije i druge resurse da bi imala ogromnu prednost pre samog glasanja.
objašnjenje kako sistem radi
Greene, K. F. (2007), Why Dominant Parties Lose, Cambridge University Press.
- Doprinos ovom odgovoru
- Greene na Meksiku pokazuje kako dominantna stranka gradi dugoročnu prednost kontrolom državnih resursa i organizacije. Opozicija zato može ući u izbore, a ipak se takmičiti protiv sistema koji joj godinama otežava da postane ravnopravan rival.
poređenje više zemalja ili slučajeva
Howard, M. M. i Roessler, P. G. (2006), „Liberalizing Electoral Outcomes in Competitive Authoritarian Regimes“, American Journal of Political Science 50(2): 365–381.
- Doprinos ovom odgovoru
- Howard i Roessler pokazuju da izbori pod autoritarizmom uključuju različite kombinacije prinude i manipulacije, ali i da opoziciona koalicija može otvoriti prostor za neočekivano liberalizujući ishod.
studija Srbije
Petrović, V. (2026), „Under Pressure: The Politics of Clientelism and Coercion in Serbia“, Democratization.
- Doprinos ovom odgovoru
- Petrović pokazuje kako politički pritisak i zavisnost od posla ili javnih resursa mogu menjati ponašanje birača i aktivista i pre izbornog dana. Nepravda zato može nastati kroz svakodnevnu zavisnost, a ne samo kroz prevaru pri brojanju.
Nedostaje relevantan izvor? Pošaljite nam ga.
Predložite izvor ili prijavite grešku u ovom odgovoru →