Istraživački okvir i šira akademska baza
Srbija: dokumentovana primena istog okvira
Da li vlast drugačije odgovara građanima kada novac dobija od nafte, pomoći ili zaduživanja, a ne od poreza?
Kada vlast veliki deo prihoda dobija od nafte, strane pomoći ili zaduživanja, manje zavisi od redovnih poreza koje plaćaju građani. Tada ima manje razloga da sa njima pregovara o tome kako se novac prikuplja i troši, a više mogućnosti da finansira službe sile, subvencije i mreže podrške bez šire odgovornosti.
Spoljni prihod može i da prikrije loše upravljanje dok novac pristiže. Ipak, takav novac ne proizvodi autoritarnu vlast automatski. Ishod zavisi od toga da li je prihod javan, pod kontrolom skupštine i revizije, kako se deli i da li država već ima institucije koje mogu ograničiti izvršnu vlast. Pravo pitanje nije samo odakle novac dolazi, već kome vlast mora da objasni njegovo trošenje i ko je može kazniti zbog zloupotrebe.
Uticaj nafte i drugih spoljnih prihoda nije isti u svakoj zemlji. Pravila, način trošenja, vreme i vrsta prihoda mogu potpuno promeniti rezultat.
Radovi koji potkrepljuju ovaj odgovor, sa vrstom dokaza i objašnjenjem njihove veze sa tvrdnjom.
podaci iz velikog broja zemalja
Ross, M. L. (2001), „Does Oil Hinder Democracy?“, World Politics 53(3): 325–361.
- Doprinos ovom odgovoru
- Ross pokazuje zašto prihod od nafte može promeniti odnos vlasti i građana: režim koji ima veliki prihod bez oporezivanja stanovništva može da smanji poreze, deli patronažu i više ulaže u aparat prinude. Na podacima iz 113 zemalja nalazi da su prihodi od nafte snažno povezani sa autoritarnijom vlašću, i to ne samo na Bliskom istoku.
podaci iz velikog broja zemalja
Morrison, K. M. (2009), „Oil, Nontax Revenue, and the Redistributional Foundations of Regime Stability“, International Organization 63(1): 107–138.
- Doprinos ovom odgovoru
- Morrison širi argument sa nafte na sve neporeske prihode — uključujući prihode državnih firmi i pomoć — i nalazi da oni povećavaju stabilnost režima. U diktaturama su povezani sa većom socijalnom potrošnjom, a u demokratijama sa manjim oporezivanjem elita; važnije je što novac ne dolazi iz poreza nego iz kog tačno neporeskog izvora dolazi.
podaci iz velikog broja zemalja
Albertus, M. (2015), Autocracy and Redistribution, Cambridge University Press.
- Doprinos ovom odgovoru
- Albertus pokazuje da preraspodela pod autokratijom nije nužno odgovor na zahteve većine građana: vlast može da deli zemlju ili druge resurse tako da oslabi određene elite i stvori politički korisne grupe dobitnika. Zato više državne potrošnje samo po sebi ne znači veću odgovornost prema građanima.
podaci iz velikog broja zemalja
Escribà-Folch, A. i Wright, J. (2015), Foreign Pressure and the Politics of Autocratic Survival, Oxford University Press.
- Doprinos ovom odgovoru
- Escribà-Folch i Wright pokazuju da pritisak spolja ne deluje jednako na sve autoritarne režime: efekat sankcija i drugih ekonomskih pritisaka zavisi od toga kako je režim organizovan i koje resurse njegove elite kontrolišu. Za ovo pitanje je koristan kao podsetnik da spoljni novac i spoljni pritisak menjaju kalkulaciju vlasti, ali nije direktan rad o poreskoj odgovornosti.
poređenje više zemalja ili slučajeva
Haggard, S. i Kaufman, R. R. (2016), Dictators and Democrats: Masses, Elites, and Regime Change, Princeton University Press.
- Doprinos ovom odgovoru
- Haggard i Kaufman pokazuju koliko su sukobi oko raspodele ekonomskih resursa važni za nastanak i opstanak režima: način na koji vlast reaguje na građane zavisi i od toga ko kontroliše ekonomske resurse, koliko su elite ugrožene i da li mase mogu da se organizuju. Ovo je širi okvir, a ne neposredan test rentijerske logike.
Nedostaje relevantan izvor? Pošaljite nam ga.
Predložite izvor ili prijavite grešku u ovom odgovoru →