Kako zakon koji ne važi isto za sve tera ljude da se povinuju?
Selektivna primena zakona stvara poslušnost zato što građani ne znaju ko će i kada postati meta. Ako je propis širok ili nejasan, a vlast ga strogo primenjuje samo na kritičare, mnogi ljudi počinju unapred da izbegavaju potpuno zakonite aktivnosti kako ne bi privukli pažnju.
Nije potrebno kazniti hiljade: nekoliko vidljivih postupaka pokazuje da se skoro svakome može pronaći prekršaj, dok saveznici za slično ponašanje ostaju zaštićeni. Neizvesnost je deo mehanizma, jer vlast zadržava mogućnost da pritisak predstavi kao običnu primenu prava. Da bi se dokazala selektivnost, treba porediti slične slučajeve — ko je prijavljen, koliko brzo je postupak pokrenut, kakva je kazna i da li politička pripadnost predviđa različit tretman.
Nejednaku primenu treba pokazati poređenjem sličnih slučajeva. Mali broj postupaka ili pravo službenika da bira prioritet može imati i druga objašnjenja.
Radovi koji potkrepljuju ovaj odgovor, sa vrstom dokaza i objašnjenjem njihove veze sa tvrdnjom.
pregled više istraživanja
Moustafa, T. (2014), „Law and Courts in Authoritarian Regimes“, Annual Review of Law and Social Science 10: 281–299.
- Doprinos ovom odgovoru
- Moustafa pokazuje kako selektivne granice pravne zaštite mogu učiniti da zakon formalno važi, a da politički osetljivi ljudi i slučajevi ipak imaju drugačiji tretman. Takva nejednakost menja očekivanja o tome gde je bezbedno insistirati na pravima.
pregled više istraživanja
Scheuerman, W. E. (2006), „Emergency Powers“, Annual Review of Law and Social Science 2: 257–277.
- Doprinos ovom odgovoru
- Scheuerman pokazuje kako izvršna vlast ima podsticaj da proširuje i produžava vanredna ovlašćenja i time normalizuje nejednak pravni tretman i širu diskreciju države.
pregled više istraživanja
Whiting, S. H. (2023), „Authoritarian Legality and State Capitalism in China“, Annual Review of Law and Social Science 19: 357–373.
- Doprinos ovom odgovoru
- Whiting pokazuje kako formalna pravna procedura može koegzistirati sa politički usmerenim prioritetima države. To pomaže da se razume zašto ljudi ne procenjuju samo tekst zakona nego i način na koji očekuju da će biti primenjen.
pregled više istraživanja
Earl, J. (2003), „Tanks, Tear Gas, and Taxes: Toward a Theory of Movement Repression“, Sociological Theory 21(1): 44–68.
- Doprinos ovom odgovoru
- Earl pokazuje da represija može dolaziti kroz pravne i administrativne mere, ne samo kroz policijsku silu. Sama mogućnost selektivnog korišćenja tih instrumenata povećava cenu političkog delovanja.
objašnjenje kako sistem radi
Ritter, E. H. i Conrad, C. R. (2016), „Preventing and Responding to Dissent: The Observational Challenges of Explaining Strategic Repression“, American Political Science Review 110(1): 85–99.
- Doprinos ovom odgovoru
- Ritter i Conrad pokazuju da represija može biti preventivna i da ljudi prilagođavaju ponašanje očekivanim državnim odgovorima. Rad, međutim, ne proučava direktno selektivnu pravnu neizvesnost kao izvor svakodnevne poslušnosti.
Nedostaje relevantan izvor? Pošaljite nam ga.
Predložite izvor ili prijavite grešku u ovom odgovoru →