Kako privremeni direktori, novac i ignorisanje odluka stavljaju instituciju pod kontrolu?
Privremeni rukovodilac zna da mu opstanak zavisi od sledeće odluke vlasti, pa ima razlog da unapred pogađa šta se od njega očekuje. Takav položaj proizvodi poslušnost i bez otvorenog naređenja: rizičan predmet se ne pokreće, izveštaj se ublažava, a neposlušan zaposleni se sklanja kako imenovanje ne bi bilo dovedeno u pitanje. Kontrola novca deluje slično.
Institucija bez dovoljno stručnih ljudi, opreme ili pristupa podacima ne može koristiti ovlašćenja koja ima na papiru. Ako se njene odluke još i ne sprovode, javnost uči da je obraćanje uzaludno. Nijedan mali budžet ili vršilac dužnosti sam po sebi ne dokazuje političku kontrolu; važan je obrazac u kojem nesiguran mandat i uskraćeni resursi menjaju ponašanje baš u predmetima važnim za vlast.
Mali budžet ili kašnjenje odluke ne dokazuju sami po sebi političku kontrolu. Treba ih povezati sa ponašanjem institucije i konkretnim posledicama.
Radovi koji potkrepljuju ovaj odgovor, sa vrstom dokaza i objašnjenjem njihove veze sa tvrdnjom.
poređenje više zemalja ili slučajeva
Scheppele, K. L. (2018), „Autocratic Legalism“, University of Chicago Law Review 85(2): 545–583.
- Doprinos ovom odgovoru
- Scheppele pokazuje da instituciju nije potrebno formalno ukinuti da bi joj se smanjila autonomija: promenom imenovanja, nadležnosti, procedura i organizacije ona može zadržati isto ime, a izgubiti deo stvarne sposobnosti da kontroliše vlast.
pregled više istraživanja
Moustafa, T. (2014), „Law and Courts in Authoritarian Regimes“, Annual Review of Law and Social Science 10: 281–299.
- Doprinos ovom odgovoru
- Moustafa pokazuje da formalna ovlašćenja i svakodnevno funkcionisanje nisu isto što i stvarna nezavisnost: institucija može raditi normalno u većini slučajeva, a zakazati baš kada treba da primeni pravilo na politički moćnog aktera.
istraživanje ponašanja javnih službenika
Gilad, S., Sulitzeanu-Kenan, R. i Levi-Faur, D. (2025), „A Taste for Government Employment Also Rests on Its Political Flavor“, Public Administration Review 85(5): 1412–1425.
- Doprinos ovom odgovoru
- Gilad, Sulitzeanu-Kenan i Levi-Faur proučavaju političku samoselekciju u državnu službu, a ne v.d. imenovanja, budžetsku kontrolu ili ignorisanje odluka. Rad je zato ovde veoma posredan.
poređenje više zemalja ili slučajeva
Staroňová, K., Rybář, M. i Spáč, P. (2026), „Anticipating Illiberalism: Drivers of Bureaucratic Turnover Intention“, Public Money & Management 46(4).
- Doprinos ovom odgovoru
- Staroňová, Rybář i Spáč pokazuju da karijerni službenici koji očekuju dolazak neliberalne vlasti mogu početi da razmišljaju o odlasku još pre promene, naročito kada očekuju sukob oko profesionalnog integriteta. Rad ne proučava v.d. mandate ili budžetsku zavisnost.
poređenje više zemalja ili slučajeva
Alon-Barkat, S., Gilad, S., Kosti, N. i Shpaizman, I. (2025), „Career Civil Servants’ Socially Embedded Responses to Democratic Backsliding“, Perspectives on Politics.
- Doprinos ovom odgovoru
- Alon-Barkat i koautori pokazuju da očekivana politizacija i demokratsko nazadovanje povećavaju nameru službenika da odu i smanjuju dodatni angažman i spremnost na otpor. To pokazuje kako politička kontrola menja sastav institucije, ali ne testira konkretno v.d. direktore ili finansijsko gušenje.
Nedostaje relevantan izvor? Pošaljite nam ga.
Predložite izvor ili prijavite grešku u ovom odgovoru →