Zašto ni ogroman protest sam po sebi ne mora promeniti vlast?
Ogroman protest pokazuje da je nezadovoljstvo široko i ruši predstavu da su protivnici usamljeni, ali sam broj ljudi ne određuje ko ima ovlašćenje da promeni odluku. Potrebno je znati šta se tačno traži, ko pregovara, kako se pritisak održava posle prvog okupljanja i šta se radi ako vlast odugovlači, ponudi mali ustupak ili primeni silu.
Bez organizacije, raspodele zadataka i načina da se uključe ljudi koji ne mogu stalno biti na ulici, energija se može istrošiti. Protest postaje politička snaga kada menja ponašanje institucija, saveznika vlasti i službi koje sprovode naređenja. I mali skup ponekad pokrene veliku promenu, pa broj nije nevažan; on je jedan resurs čiji učinak zavisi od cilja, trajanja i veze sa drugim oblicima delovanja.
I mali protest ponekad pokrene veliku promenu. Broj učesnika je važan, ali nije dovoljan da objasni kako će se odluka ili vlast promeniti.
Radovi koji potkrepljuju ovaj odgovor, sa vrstom dokaza i objašnjenjem njihove veze sa tvrdnjom.
pregled više istraživanja
Han, H., Baggetta, M. i Oser, J. (2024), „Organizing and Democracy: Understanding the Possibilities for Transformative Collective Action“, Annual Review of Political Science 27: 245–262.
- Doprinos ovom odgovoru
- Han, Baggetta i Oser prave ključnu razliku između mobilisanja i organizovanja: moguće je brzo izvesti ogroman broj ljudi na ulicu, a da iza toga ne postoji mreža odnosa, vođstva i zajedničke sposobnosti koja može da donosi odluke i nastavi pritisak kada prvi talas prođe. Velika masa zato nije isto što i trajna politička moć.
pregled više istraživanja
Chenoweth, E. (2021), Civil Resistance: What Everyone Needs to Know, Oxford University Press.
- Doprinos ovom odgovoru
- Chenoweth pokazuje da uspešna građanska kampanja traži mnogo više od jednog velikog skupa: važni su brojnost i raznovrsnost učesnika, sposobnost da se menjaju taktike, otpornost na represiju i, naročito, prelasci ljudi iz institucija i grupa na koje se vlast oslanja.
podaci iz velikog broja zemalja
Beissinger, M. R. (2022), The Revolutionary City: Urbanization and the Global Transformation of Rebellion, Princeton University Press.
- Doprinos ovom odgovoru
- Beissinger direktno pokazuje paradoks ogromnih urbanih protesta: grad omogućava da se stotine hiljada ljudi brzo okupe blizu centara moći, ali takve revolucije često stvaraju veoma široke i improvizovane koalicije koje znaju protiv čega su, a mnogo teže postižu saglasnost o tome šta treba da dođe posle. Masovnost zato može srušiti postojeći poredak, a da ne proizvede sposobnost za trajnu političku promenu.
poređenje više zemalja ili slučajeva
Ong, E. (2022), Opposing Power: Building Opposition Alliances in Electoral Autocracies, University of Michigan Press.
- Doprinos ovom odgovoru
- Ong pokazuje zašto sama brojnost ljudi ne rešava političku koordinaciju: organizacije sa različitim interesima moraju da poveruju da zavise jedna od druge i da prihvate kompromise potrebne za zajedničko delovanje. Ogroman protest može pokazati nezadovoljstvo, ali ne stvara automatski politički savez sposoban da preuzme sledeći korak.
poređenje više zemalja ili slučajeva
Gamboa, L. (2022), Resisting Backsliding: Opposition Strategies against the Erosion of Democracy, Cambridge University Press.
- Doprinos ovom odgovoru
- Gamboa pokazuje da efekat opozicione akcije zavisi i od toga šta joj je cilj i kakav politički prostor ostavlja iza sebe. Velika mobilizacija može snažno pritisnuti vlast, ali ako strategija izoluje opoziciju, razbije koalicije ili vlasti olakša dodatno zatvaranje institucija, sama veličina protesta ne garantuje dugoročni dobitak.
Nedostaje relevantan izvor? Pošaljite nam ga.
Predložite izvor ili prijavite grešku u ovom odgovoru →